<$BlogMetaData$>

četvrtak, 01.11.2007.

Irska (copy-paste)

U nedostatku inspiracije i vremena (Elessar ima produženi vikend), odlučila sam sa starog bloga kopirati jedan post. Nadam se da ga do sad niste čitali, ili, ako jeste, da je bio dovoljno zanimljiv da bi ga željeli pročitati još jednom :)
Post je u originalu bio mail slan mojim prijateljicama, molim za razumjevanje što nema kvačica tamo gdje bi ih trebalo biti (na slovima kao što su s, c, z, d, a da bi bila š, č/ć, ž, đ...), dovoljno sam vremena provela mjenjajući imena, te mi se nije dalo mijenjat još i to, al ionako bi negdje fulala.
Također, sve se događalo krajem 2004 kada je npr. za ulazak u Britaniju bila potrebna viza, Ryanair nije imao letove iz Hrvatske, a pušenje u zatvorenim prostorima je već bilo zabranjeno, dakle imajte i to na umu.
Bila sam u Irskoj, povodom sestričnine udaje za Irca. Bio je početak prosinca i bilo je zima.

Glavni akteri su;
S, stric – stric
Sa, strina – strina
B – bratić
BC – bratićeva cura
Dra – sestrična
Tommy – sestričnin tada budući, danas sadašnji
Elessar (sporedna uloga, pomoćno sredstvo) – moj tada budući, danas sadašnji
Ja, N – moja malenkost, Nessa

Pa da krenemo;

DAN PRVI; - putovanje -
* utorak *
Elessar i N ustali se u pet (N zaspala iza tri!!!)! Umivamo krmeljave okice, oblacimo se, neki od nas imaju problema s lecama. Mazim macu za pa-pa, izlazimo u mrklu noc... ili mrklo jutro, hmmmm?
Na kolodvoru nas ceka ostatak "druzine"; S, Sa, B i BC. Pozdravljam se sa Elessarom, on odlazi svojim poslom... On nije imao volje za putovanje avionom.
S,Sa,B,BC i N ulaze u vlak za Gratz, udobno se smjestamo i putovanje moze poceti.
Stric je cijelim putem, svako malo, vikao "vidi rijeka! Vidi potok! Vidi jezero! Vidi voda!" - uglavnom, opcinjen je vodom, i uziva nam davat informacije za koje misli da ih mi ne znamo i da ih jako trebamo, a vara se i sve nas pomalo iritira, a tako je bilo od pocetka do kraja putovanja... Na granici sa Slovenijom osim carinika, policije i tih vec koji su (imate sta za prijaviti?), pozdravlja nas i sl.mobile... Slicna stvar i na granici s Austrijom (da ne davim prevec detaljima koji se ponavljaju...). Ugodno doputovasmo u Gratz, na kolodvoru odmah kupimo kartu za prigradski do aerodroma (8 eura za 5 osoba). E, u to vrijeme ja vec kuzim kako sam glupa bila kupivsi si jednom davno najobicniju rucnu putnu torbu; dok ostali iz druzine elegantno vuku svoje kofercice na kotacima, meni se ruke iz minute u minutu izduzuju, a ramena i vrat izgledaju ko da imam gene buldoga...
Dosli na aerodrom, cekamo nas salter da se otvori, ja napokon palim svoju prvu cigaretu (bez kave mi je bezveze, al vidim da kavu necu skoro dobiti)... I tak, preuzeli karte za London, predali prtljagu, prosli kroz rentgen, ulazimo u prvu cekaonicu, cekamo.... Prolazimo kroz drugu kontrolu, putovnice ("nemate vizu???!!!" - Ne! Nemamo! Prase Austrijsko iz EU!), ulazimo u drugu cekaonicu, cekamo... No, na kraju, ukrcamo se u avijonceka, sjedam kraj prozora, kraj mene S, pa Sa. B i BC ispred nas. Pilot nas pozdravi, obavjesti o malim turbulencijama, ali i o prekrasnom i suncanom danu tamo gore. Stjuardese nas upoznaju sa izlazima za nuzdu, pojasima za spasavanje (aha, oce mi to bas pomoci kad se strmopizdimo...), krecemo, krecemo, krecemo iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii polijecemo!!!!! Zeludac mi u petama, al filing mi je nesto izmedju orgazma i kihanja, vicem OOOOOOOOOOOOOO, AJOJ, AJOJ, AJOJ.... Sjedimo iza krila, ono mi je skoro u prvom planu i usporedjujuci sa patuljcima na zemlji izgleda mi presporo da bi poletili. Al zna pilot, pravi dasa, svoj posao, dizemo se tamo negdje iznad prljavstine, tmurnog vremena i ostalog dreka, zao mi je sto nisam suncane ponjela, jer gore je bilo zbilja divno, sunce przi, ispod nas vatica oprana persilom sa zelenim zrncima "da bi bijelo ostalo bijelo"...
Tu i tam neka rupica, a kroz nju vidis gradice i autice i travnjake i bas ti je lijepo (u jednom sam trenu pomislila da se preskolujem za pilota, al los vid, strah od letenja i to... hm.). Boce sa vodom se napuhuju zbog pada tlaka, smijem se tome.
Prelazimo preko nekih planina, kazem "stric, vidi Alpe!" Prelazimo preko velke vode, kazem "vidi stric La Manch, picimo dalje. Moj strikan spazi nekaj i veli "jel to dimnjak? Vidi dimnjak! Kaj si se ti sela kraj prozora kad nis ne znas?! A ja sve znam, a ne vidim nis od tebe!" OK, stric, ne seri!
Spustamo se prema Londonu. Jos je dan i njihova polja su bas "lovely", onakva sva pravilna i u svim nijansama zelene. Boce s vodom sad su spljostene. Na aerodromu, pisamo i kakimo, ko bas mora, idemo na kontrolu, teta policajka je bas OK, slatka plava i nasmijana. Malo je bed sto nemamo vizu (strina krece po prtljagu, B ju plasi policijom pa ona odustaje i nastavlja ceznutljivo gledat ju kako usamljena kruzi po traci, prtljaga je odmah iza carine), al daje nam teta tranzitnu vizu, uvjerivsi se kako imamo karte za Dublin, no ne smijemo napustati podrucje aerodroma. Prolazimo policiju, lovimo prtljagu po traci, i sad imamo u picku materinu vremena do slijedeceg leta.
Napokon kafa! Malo bed jer Londoncani bas i ne primaju eure, al simpa crni stricek koji dela za sankom brazilske kafeterije popusta, pozdravlja Hrvatsku i, naravno, Sukera...
Ukrcaj za let za Dublin isti je kao i za London, osim malo drugacijih interijera. Ukratko picimo za Dublin (u Londonu pomaknuli kazaljke na nasim satovima i mobitelima).
Slecemo u Dublin, vani je mrak pa se zbog upaljene ulicne rasvjete itekako kuzi velicina grada, iz visine izgleda ko da je neka bogatasica ostavila svoju bogatu zlatnu ogrlicu na crni stoljnjak... Prekrasan pogled.
Na kontroli u Dublinu jos malo gnjavljenja sa carinom, jedini smo u redu za putnike iz neeuropskih zemalja, pa policajac nema puno posla i daje si oduska na nama!
Docekuju nas Dra, Tommy i njegov frend. Idemo prvo Tommyjevim roditeljima na papicu i da stric i B isprobaju svoja odjelca za svadbu. Ulazimo u aute, ja se stanem kraj prednjih desnih vrata, navika valjda, i skuzim volan. Dotle se vec B sjeo naprijed lijevo pa sam morala iza sjedit. I bolje da jesam, jer sam imala strahovitu potrebu otet Tommyju volan i vratit auto na pravu stranu ceste!!! I ta potreba je ostala do zadnjeg dana.
Za papicu nas docekuju - SENDVICI! - I bili bi OK da ih ne jedemo cijeli dan. A poslije sendvica - kruh s grozdjicama namazan putrom (oni svugdje stavljaju putar!!!).
I na sve to, naravno, crni caj s mlijekom.
Idemo za Carlow - tak se zove gradic u kojem zive Dra i Tommy, cca. dve vure voznje od Dublina. Razgledavamo kucicu, slatka je, i ista ko sve ostale u tom kvartu, i vise se ne sjecam sta je dalje bilo te veceri, jerbo sam bila krepana. Ja sam spavala u dnevnoj, malo se smrzla, al ok.

DAN DRUGI; - prvi dan u Carlowu -
*srijeda*
Kada i zasto smo se ustali, nemam pojma. U cijeloj kuci jos nevidjeh sata.
Dolazi taxi po nas, vozi nas na busnu stanicu, ulazimo u bus i idemo u razgledavanje Dublina; Dra, stric, strina, B, BC i ja.
Negdje bezveze silazimo, jerbo se Dra dogovorila sa za-koji-dan-svekrvom, B-ovo odjelo bilo je preveliko pa smo ga isli promjeniti. Nakon toga, ulazimo u gradski bus (na kat), vozac ne prima papirnate, mi kovanica nemamo, vozimo se djabe.
Sati nam prolaze trazeci stricu zimsku jaknu (svoju je ostavio u Carlowu jer se Dublinu htio pokazat kao gospo'n te je isao samo u odjelu, pa mu bjese zima). B i BC pizde, jer on to uvijek radi - sve je podredjeno njemu, svi pice za njim. Smisljamo plan; sutra u Dublin idemo bez njih!
Napokon nasli jaknu, sad smo vec gladni. Ulazimo u ABRAKEBABRA, i papamo fini kebab, "pravo" Irsko jelo, vrlo ukusno. I tu nam je proslo neko vrijeme. Trcimo po Dublinu, sada za Drom, u potrazi za carapama, rukavicama i torbicom u boji slonovace. I opet, B i BC nisu presretni. Jedina pametna stvar, kazem ja, je da se raspicimo svak na svoju stranu i tu se nadjemo za pol sata il kak vam vec pase. OK, svi se sloze (kasnije se uspostavilo da stric ni bas skuzil ideju jer je digo paniku kad sam mu se izgubila iz vida).
B, BC i ja picimo po nekoj ulici (spoj nase Ilice, Bogoviceve i nekog shoping centra - dugacka, ducan do ducana i brdo standova), mislim da je bila O'Connols street. Tu kuzim da je pusenje na cesti jako europski, znak dobrog odgoja dapace, pa pusim i ja. Razgledavamo mi standove, ducane. Ulazimo u jedan di su torbe na -50% rasprodaji. Gledam sa ceznjom na jedan fini kofer na kotacice za 26 eura, al puno mi to brate paaaa, jebi ga... Gledamo mi te torbe, kad iza nas; "A, jebo ga pas!", okrenem se i refleksno viknem RODJO! Kad se prodavac okrenu prema nama, nasmije se i veli, na tecnom hrvaskom sa tvrdim naglaskom, Evo samo malo!
Ode on, kupcu (kojeg je jebo pas) donese nesto i pridruzi nam se. Veli iz Zagreba je, mislim si ja, pa da, od kud bi rodjo bio nego iz Zagreba? Bio bi i zgodan da nije strasna rasisticka seljacina, al necu sad kvarit tom pricom. No, da nastavim, zavrsli mi s "razgledavanjem" Dublina za taj dan, bus za Carlow nam skoro krece, pa picimo na kolodvor. Dra si nije nasla ni carape, ni rukavice, ni torbicu za svadbu, te cemo, B,BC, i ja to sutra morat zbavit.
Dolazimo u Carlow, Dra nas vodi u pub, pijem Guinness pomjesan sa sokom od borovnice - PRVA LIGA! Pravo Irsko zensko pice! Gladni gledamo u menu, fina papica, krilca u raznim umacima i sl., al sad cemo doma na papanje, pa da ne trosimo lovu...
Idemo taxijem. Tommy je doma, pozdravlja nas. B-u i meni daje najnoviji CD od U2 (preprzeni dakako, al opet; JEEEEEEEEEEEEEE! Time me je totalno osvojio!). U dnevnoj smo, Dra nam priprema veceru u kuhinji, donosi nam tortilje s raznim umacima, tako, kao predjelo. Za veceru je bilo; tanko narezana sunkica, tri vrste sira i - KREKERI! Je si luda?! DAJ KRUHA! Ima, ima tamo neki kruh, gore negdje. Odlazim i nalazim nesto crno i narezano u vrecici - i odvratnog okusa, B-u, BC i meni zao sto nismo jeli u pubu.
Tusiramo se, idemo spat.

DAN TRECI; - tura po Dublinu -
*cetvrtak*
B, BC i ja, napokon bez zurbe u Dublinu.
Prvo dorucak; 3.50eura - kobasicica, jaje na oko, przena slanina, komadic paniranog oslica, dvije snite tosta (sa putrom, naravno) i kava ili caj. Tuzno gledam u tu sicu, al prevarih se, ta mizerija od dorucka drzala nas je 10 sati sitima!
I tako...
Kupili karte za turisticki bus po Dublinu... Na kat je, gore je otvoren, naravno da smo isli gore i smrzli se ko picke. Inace karta vrijedi 24 sata, kraj svake znamenitosti ima stanica na kojoj mozes sici, razgledati ju i uskociti na iduci bus. Ucinilo mi se pametnim, jer vozac prica price vezane uz Dublin, pa da ne profulamo koju informaciju, da napravimo jednu neprekinutu turu, a onda u slijedecoj silazimo. Slozise se samnom.
Vozac je bio ludnica! Cijelim putem nas je nasmijavao. Izmedju fora bi i pricao nekaj pametnog al to nismo culi jer smo se smijali predhodnoj fori - inace, u ovoj sam fazi vec pomalo uvatila Irski naglasak i kuzim kaj se prica.
Na stanici kod Guinnessa usle tri cvrkutave Skotkinje – vozac nam veli da sad nema smisla tu izlaziti jerbo da su Skotkinje ionako sve popile.
Na kraju sisli s busa i pozelili zgrijati se shopingom. Ima jedan ducancic zove se PENIS, naravno, pise se tako da kuzis da se radi o mnozini od penija, sto ce reci jeftin ducan - sve za 12 kuna - al Penis nam je bas bio smjesan, pa smo ga tak i dalje zvali.
Kupih si tam nakoliko sitnica, slatkih i jeftinih (medju tim naslo se i nesto crno, prozirno sa pink masnicama - zbilja droljasto - da razveselim Eru).
Sad je vec pao mrak i kuzim da smo se zajebali sto nismo silazili sa busa jer nemam niti jednu sliku znamenitosti.
A sta ces... Tjesimo se novim shopingom...
No, sada vec picimo za Carlow. Tam nas cekaju ostali i Tommy nas vodi u pub, da vidimo pravi Irski, i vodi nas u isti onaj u kojem smo bili vece prije, al on to ne zna, i pravimo se odusevljeni da ga ne razocaramo.
Idemo doma. Spavamo.

DAN CETVRTI - malo odmora pred buru -
*petak*
Ustajemo se, Tommy nam pravi irski dorucak (kobasice, slanina, grah, tost s putrom...)
Odmaramo, gledamo KILL BILL 1 i 2, prvi dio krvav, drugi uopce nema krvi, Bill je ubijen.
Popodne, dolaze Tommyjevi roditelji, brat sa zenom i klincima; za taj dan planirana je proba u crkvi i obiteljska vecera u restoranu.
To vece dodjeljena sam stricu i strini kao sluzbeni prevoditelj, pa sve do kraja naseg boravka. Ludim jer je stric napuhanko (ned'o Bog da on nesto ne zna, pokusava u pol sata nauciti engleski pa se pokusava snaci sa idiotskim zvukovima tipa hm-hm koji su neprevodivi, a smisao istih ostao je nepoznat i meni i Tommyijevim roditeljima kojima su i bili upuceni), a strina cmizdravko (Tommyjevi roditelji donjeli su novo odijelo za B, dok ga je probavao mi smo (S, Sa, Tommyjevi roditelji i ja u jednom, Tommyjev buraz, zena i deca u drugom autu) vec krenuli i kako Tommy, Dra, B i BC jos nisu dosli strina je rekla kako se sad brine da B-u odjelo nije premalo), al sta je tu je. Snalazim se kako znam, biram sta cu prevest da mi S i Sa ne ispadnu zadnji debili.
U crkvi guba svecenik, razradjujemo plan, BC i Tommyjeva sogorica bit ce djeveruse (srecom ne i ja jerbo su haljine grozne pa ne bih bila tako drop-dead-sexy kava sam vec bila), svecenik mi govori kad ja trebam uletit sa citanjem necega iz Ivanove poslanice, i tada saznam da cu jos citati i molitve vjernika, Dra veli da ce mi dat popis istih, jerbo su na engleskom, pa nek si odaberem dvije i prevedem ih. OK, nema frke.
Idemo na veceru.
Papica zakon, kraj mene sjedi Tommyjev necak od sedam godina - mali je bio super drustvo, jaaaaaaaaako zabavan sa odraslim smislom za humor. Mali je zbilja super.
Idemo doma. Tommy ide sa svojima.
Tusiramo se, brijemo i radimo ostale higijenske rituale, da drugi dan ne moramo.
Dra mi daje svoju super-super-super-sexy haljinu za svadbu (ja sam ponjela bordo suknju, sljokicavu crnu majicu i crne cizme na petu - i to je bila super obleka, al ovo sto mi Sandra nudi presexy je za odbit), BC malo krivo jerbo ce se ona setati u glupoj haljini koja joj bezveze stoji, ne govori to, al vidi joj se u ocima.
Dra, BC i ja, umjesto djevojacke, vecer provodimo slazuci aranzmane za svadbu (cvjecarka je trazila 900 eura!!!), za crkvu, za tortu, bukete, kitice, konfete... Strina Dra-i sije podsuknju i torbicu (nismo ju nasli) i sve to do kasno u noc.
Nisam dobila popis molitvi vjernika.

DAN PETI; - svadba -
*subota*
Ustajemo se rano ujutro.
Strina, Dra, BC i ja idemo okititi crkvu, postaviti aranzmane i vezati masleke na klupice. Prije pola deset BC ide na frizuru (ona je znala di je frizer pa je isla prva, u pol deset jedna je bila narucena). Oko deset nas ostale zamoljene smo da napustimo crkvu jerbo je misa. OK, idemo i mi ostale na friz.
Upadamo u frizeraj, vidim ispred svake tete na frizuri stoji lijepa bijela salica, mislim si "Fino, kafica ce mi bas pasati". Teta frizerka vodi me na pranje kose i pita "would you like some white wine?" "White wine?" pitam je zbunjeno. Da, bijelo vino, zbog svadbe - svi piju bijelo vino! - odgovori teta. Pa, Ok, mislim si, ak je to sto piju svi iz bijelih casa vino, mogu i ja malo, osim toga ima praf, pa svadba je!
Teta me fenira, donose mi vino u staklenoj casi na nozici, naravno! Dobila me teta na foru, al neka, pijuckam si ja vinceko, fino je, uzivam gledajuci moju sexy frizuru u nastajanju. Dra je kraj mene, takodjer pije vino. Strina i BC piju caj iz bijelih salica. Strina ga je trazila, BC-ii nisu ni ponudili vino.
Gotove, vracamo ce dovrsiti crkvu. Fali nam cvijeca, BC i ja ga odlazimo kupiti. Ja se malo klatim na nogama i cerekam - efekt vina na prazan zeludac.
Dovrsavamo i idemo doma. Dra je sad vec prilicno nervozna.
U kuci, ostalo nam je jos sloziti cetri buketa (za mame, baku i vjencani). Dosli T-ovi roditelji i sogorica, druga djeverusa. T-ovi roditelji uzeli stvari koje ce ici u hotel, torte, roba u koju cemo se presvuc drugi dan jer spavamo u hotelu.
Dakle, teku zadnje pripreme, oblacimo se, sminkamo, frizove vec imamo, slazemo jos tih par buketa...
U 14h trebamo bit u crkvi.
U 13h Sandra trazi carape i gace (one koje smo joj kupili B, BC i ja), zivcana je i place, Tommijeva sogorica, druga djeverusa, tjesi ju i teta je zbilja super i dobra i draga.
Ja oblacim Drainu supersexy haljinu, carape, cizme, sminkam se, nalazim Sandrin sakoic (haljinica nema ni britelica, iako u Irskoj nije bed doci u crkvu golih ramena, meni ni svejedno, a opet i da se bas ne smrznem...), malo mi je mali i pitam se kako je Dra-i uspjelo tako smrsavit, bila je nekad davno moje velicine...
U 13.30h nalazimo carape i gace, ali sad Dra trazi svoju sminku. Svi trazimo Drainu sminku u papirnatoj vrecici neke irske farmacije. Raskopavamo i nase kofere, sminke nema. U 14h Dra vice da se ona nece udat, nase pudere nemre iskoristit jerbo su presvijetli. Sad i ja placem i vicem da se ni ja necu udat jer je to prevec stresno. Tommyjeva sogorica nas obje tjesi pricom; bila je djeverusa na jednoj drugoj svadbi, dosla je u jutro kod mlade pomoc pri zadnjim pripremama, nasminkana i s frizom, dakle sve sto treba je obuci haljinu i cipele, za sto joj treba dve minute i ostavlja to za sam kraj. Oblaci se, uzima kutiju sa cipelama, a u nutra dvije lijeve!!! Salje muza da ide zamjeniti - zbog nje su svatovi kasnili pol sata - to je bio pravi bed!
U 14.35h Dra pronalazi sminku u plasticnoj vrecici DM-a. Sminka se i napokon je sve to gotovo. Dolazimo u crkvu sa sat vremena zakasnjenja.
Tece obred, svi smo sretni, malo smrcamo...
Na dogovoren znak, P. (zove se Patricija) i ja, citacice, ustajemo se obavit svoj posao, ja jos uvijek nemam prijevod molitvi vjernika.
Prvo citamo poslanice, to je OK jer sam si iz naseg zavjeta prepisala svoje na veliki kartoncic. Sjedamo, P mi daje te molitve i dok obred traje, ja si prevedem prvu, al od druge kuzim samo cetvrtinu, do prvog zareza, ostatak mi nema nikakvog smisla. Pop (pop je prava faca!) skuzi da nekaj ne stima, prilazi mi, ohrabruje me i pruza podrsku.
Citam molitve, prva OK, druga koma -u hodu zmislim nekaj, baljezgam i na rubu sam cerekanja te mi glas zvuci ko da imam tremu... Srecom pa me razumiju samo moji, a oni, obuzeti udajom svoje mezimice ionako ne slusaju.
Prosla muka.
Sestricna mi udana, idemo jesti (napokon!!!!!!!!!!!)!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Dolazimo u hotel. Svi mi govore kako sam bila super! Hvale me i dive mi se kad saznaju da sam ono cudo dubila pred samo citanje i da sam morala prevest u hodu, meni smjesno jer ne znaju pricu.
Torte nema.... Cekamo da odu po tortu, u medjuvremenu bi nas malo slikali, al oni koji su osli po tortu javljaju da ne mogu zakljucati kucu, pa mladozenja odlazi. Jos malo cekanja, gladni, vec je 5, 6 sati, nista nismo jeli.
Vracaju se, slikamo se i to traje, traje, traje, traje.......
Napokon ulazimo u salu.
Najbliza familija i djeveruse sjedaju za glavni stol, za mene tamo nema mjesta i ostajem solo!!!! Gledam di ima mladjih ljudi i pridruzujem im se.
Bed je sto je tam kod njih jedna cuga na racun mladenaca i ta dolazi tek nakon vecere za zdravicu, ostalo si kupujes na sanku, ako prihvatis da ti netko plati pice sljedeca je runda tvoja - i to za cijelo drustvo koje je bilo u rundi - tako da ja ne pijem nista, imam samo 5 eura u torbici, taman za jednu cugu. Klopa super, nekako se snalazim s onim silnim priborima za jelo, mada, kuzim, svi oko mene i nisu neki fini ljudi, i njima je zlica ko zlica, jel za juhu il desert svejedno je, glavno da funkcionira...
Popapali, zasladili se sladolednom tortom, popili kaficu, popapali i komadice svatovske torte (najodvratnijeg okusa na svijetu!), stize i moj hajniken...
Stric nesto baljezga za zdravicu, B prevodi, ljudi umiru od smijeha, izzdravljali svi po redu ko je vec morao. Micu stolove sa strane, rasture glavni stol, pocinje caga...
Sad smo se ispremjesali, ja napokon sjedim sa svojom familijom i pijem na racun Tommijevih roditelja, na podiju sam glavna.
Zicam malog Tommijevog necaka za ples, on me ODBIJE! Zamislite, On NE plese sa curama!!! A facu koju je slozio trebalo je vidjeti, ko da zicam nekog superstara, ja, mali crv...
Vani, pred vratima hotela, upoznajem divne ljude - kolege pusace - jos malo hvaljenja na racun mojeg citanja, na racun plesanja i odlicnog baratanja engleskim (mislim si, recite to mojoj profesorici iz engleskog!), ego mi je ko cijela Irska, sva sam simpaticna, draga i divna... Bend organizira natjecanje u irskom plesu izmedju muskih i zenskih, sa solo dionicama; Ajmo, tip u bijeloj kosulji, tip sa bradom, kum, otac mladozenje, brat mladenke, mladozenja, Ajmo, baka ova, baka ona, mame, djeveruse, cura iz Hrvatske u crnoj haljinici (vidi, vidi ova plese ko rodjena Irkinja! - jest da sam se popikla pri okretu, al sam se tak ljupko naklonila da to nisu ni primjetili), mladenka...
Uglavnom, cure pobjedile...
U neko doba bend se pokupio, Irci pjevaju za stolovima. Mene ponjelo pa u jednom trenu stavim ruku na uho i zagangam; VUK MAGARE NA PLOT NAGONIOOOOOO iz petnih zila. Skuzili me, shit, ajde, pjevaj, pjevaj, necu, nisam luda gange pjevat Ircima, al moras pjevat, ajde nesto sto znate da svi pjevamo, ubij me nemrem se sjetit ni jedne engleske pjesme. Poceli nesto Irci sto sam i ja znala, neku saljivu sa smjesnim plesom, dizem se, pjevam s njima i mrdam guzom...
Ohrabrili se B i ja, ustali se, zagrlili, digli case, dizu ih i Irci, pjevamo im ZATO, BRACO PIMEGAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!
Sljedeca; PA PO LOJTRICI GOR, PA PO LOJTRICI DOL - Irci totalno odvalili na ovu, oce ju nauciti...
A naravno da smo im otpjevali i LIPE CVATU.
Moje grlo sad vec jedva sluzi svrsi, nakon pjevanja (deranja) i prevodjenja jos je i dobro.
OK, napokon smo isli spavati - bilo je problema oko moje pidjame, ostala je kod B i BC u sobi pa sam ih morala ici traziti po hotelu, onako krepana. Ja sam spavala sa stricom i strinom u sobi pa nije bilo sanse da spavam gola - da sam bar imala potkosulju i normalne gace umjesto tangi, pa ajde.
Onda, u hotel si nisam ponjela posudicu za lece, pa sam ih ostavila u casama sa vodom!!! Pristojno sam zamolila strica i strinu da istu ne piju.
Drugo jutro su me malo grebale...
Tak.

DAN SESTI; -odmor i spremanje -
*Nedjelja*
Pocela je negdje u vrijeme dok smo plesali Irske plesove, valjda, cijelo vrijeme boravka u Irskoj neka vura mi je bila na rubu vidokruga, al kad bih se okrenula da vidim koliko je sati, misteriozno bi nestala...
No, na kraju smo se pokupili krepani u krevete, vrlo bolnih nogu. U sobi do moje, jedan par je dobar dio noci lupao krevetom po zidu i stenjao - drazesno - strina i ja smo umirale od smjeha.
U jutro smo sisli na dorucak.
BC si nije ponjela nista za presvuci, pa se setala u haljini djeveruse, sto je ljudima bilo malo smjesno...
Tommy i Dra pozdravili su nas i odpicili za Kanare.
Uslijedilo je pozdravljanje s ljudima (i plakanje s moje strane), grljenje, ljubljenje, obecavanje da ce se opet doci....
Tomijevi tata i mama odvezli su nas doma (Drainoj i Tomijevoj kuci) gdje je bio uzasan nered, grozan nered, ostataka cvijeca po podu i sl.
To smo pospremili, malo se odmarali, poslali strica (kad se vec tako dobro snalazi i sporazumjeva) po kruh. Vratio se za dva sata, ali se vratio, svaka cast.
Pripremili smo si neki odvratni rucak, na paketicima lososa koje smo nasli pisalo je upozorenje za alergicare; IT MAY CONTAIN FISH!
Obavili smo zadnja pakiranja (spakirala sam si i Drinu supersexy haljinicu! S namjerom da ju vratim, naravno!) i osli spavati.

DAN SEDMI; - povratak -
*Ponedjeljak*
Poceo je rano.
U cetri su me digli! Strasno.
Taxi je dosao po nas oko 5h, odvezao nas na aerodrom, stricu uzeo 125 eura.
Put je prosao normalno, bez vecih dogadjaja vrijednih spominjanja - bila sam i preumorna i pomalo tuzna pa mi se nije dalo zabavljati. U avionima sam sjela par redova iza svojih da ne moram slusati stricova pametovanja...
Na aerodromu u Gratzu ostala sam bez cigareta, a tamo smo trebali provest 4-5 sati, cekati vlak za ZG, te sam si ih ipak odlucila kupiti.
Ulazimo B i ja u ducancic. On kupuje Mozart kugle, ja trazim Marlboro sto-es. Teta me blijedo gleda i pokazuje na kratki. Ja joj jos jednom ponovim; Ne, ne, STO'S!
The long one! Aha, klima ona glavom, daje mi dugacki...
Izlazimo iz ducancica, gladam kutiju cigareta i velim B-u; Joj kak je glupa, vidi, pa lijepo joj pise 100'S. On mi veli; Je! Da si joj rekla hundred es, mozda bi te i razmela...
Hrkljus.
I tak...
Dosli mi u Hrvatsku oko pol jedanaest. Moj me Ero docekao i odveo kuci na spavanje...
Tako je sve to svrsilo.
Smrc.

- 23:49 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>


--------------------oOo--------------------