<$BlogMetaData$>

srijeda, 10.10.2007.

Mama je sve što bebi treba

Proteklih sam dana često imala priliku na radiju čuti reklamu u kojoj nam mali Marko, šestomjesečna beba, opisuje svoje prve dane provedene u rodilištu, uz mamu, i moli nas da podržimo akciju kojom bi sve naše buduće bebe dobile takvu priliku; da svoje prve dane 24 sata provodu uz mamu.
Kao bivša rodilja i žena koja bi rado, u neko dogledno vrijeme, imala barem još jednu bebu - imam iskustvo, mišljenje o oba tipa smještaja u rodilištu i veliku želju da ga iznesem.

Ukratko, smatram da oba tipa smještaja imaju svoje prednosti i nedostatke, te da idealno riješenje leži u kombinaciji ta dva tipa.
A sad, na dugačko i na široko;

Bila sam u rodilištu koje prakticira tip odvajanja; nakon poroda majka ima priliku držat svoju bebu tek par prekratkih trenutaka. Nakon toga beba ide na pregled pedijatru i na tzv. sunčanje koje pomaže u prevenciji žutice.
Kako sam rodila predvečer, taj dan više nisam imala priliku vidjeti i držati svoje dijete.
Ostale dane donosili su mi ga na sat vremena svakih nekoliko sati - u pravilnim razmacima.
Zadnji dan odjavili su ga iz rodilišta rano u jutro, te smo do dolaska novopečenog tatice i odlaska iz rodilišta proveli prilično vremena zajedno.
Provesti prve dane 24 sata sa svojom bebom zvuči bajno, ali tih par sati meni nisu bili nimalo ugodni. Možda zvučim grozno i nimalo majčinski, no, vjerujte, imam svoje razloge o kojima ću malo kasnije.

Nakon poroda imala sam priliku na koju minutu držati svog Elrohira, jedan čaroban trenutak, a tuga koja me obuzela kad su mi ga uzeli iz ruku neopisiva je.
Objašnjenje da ga moraju pregledati, vidjeti da li je s njim sve u redu, umirilo me je.
Na ruke sam ga ponovo dobila tek iduće jutro.
Porod, najprirodnija stvar na svijetu, nekim ženama lagan, nekima težak, no svakako iscrpljujuć i prilika da se nakon njega odmoriš i naspavaš - nije za odbaciti.
Osobe koje su pokrenule spomenutu akciju, kao najveću manu odvajanju beba i mama u rodilištu ističu otežano uspostavljanje bliskosti. Tu treba uzeti osobnost žene, njeno psihološko stanje i masu drugih aspekata koji utiču na to da majka prema bebi razvija bliskost tek dok su zajedno. O prirodi procesa razvijanja bliskosti ne znam ništa, stoga ne mogu, niti želim generalizirati, ovo pišem samo iz vlastitog iskustva.
Smatram da Elrohir i ja odvajanjem u rodilištu nismo uskraćeni za razvijanje bliskosti, ako i jesmo bili, sve smo itekako uspjeli nadoknaditi u danima koji su slijedili po dolasku kući.
Svakako, užasno mi je bilo ležati u krevetu, jesti, razgovarati s cimericama, a cijelo vrijeme zapravo misliti što je s mojim djetetom - da li spava ili je budan i plače, a ja ga ne mogu utješiti.
Najvećom manom ovog tipa rodilišta smatram poteškoće u uspostavi dojenja.
Neki od nas bili su rođeni u vrijeme kada je umjetno mlijeko bilo IN. Iako nam zbog toga ne fali ništa, danas ipak znamo da je za bebu najbolji odabir majčino mlijeko. Kolostrum - prvo mlijeko, sadržava sve komponente bitne za zdravlje, snagu i zaštitu novorođenčeta. Izdvojit ću samo antitijela potrebna da se zaštiti zdravlje male bebe i zbilja je bitno da ga beba i posiše. Kolostrum se stvara u prvih 24 - 36 sati nakon poroda, a odvajanje mame i njene bebe nakon poroda i politika hranjenja dojenčadi u rodilištu bitno i negativno utječu na količinu kolostruma koju će beba posisati.
Na proizvodnju mlijeka utječu hormoni koji se stvaraju nakon poroda, kao i samo sisanje.
Elrohir mi je u "posjetu" dolazio sit. Znao je "visiti" na sisi, no zapravo ništa nije jeo. To je rezultiralo zastojem mlijeka - jako neugodan problem, a još je neugodnije bilo njegovo rješavanje. Dobrih tjedan dana nakon izlaska iz bolnice Elrohir je bio osuđen na dohranu umjetnim mlijekom dok napokon nisam uspjela razbiti bolne kvržice zgusnutog mlijeka i počistiti mliječne kanaliće.
Posljedica hranjenja na bočicu - Elrohir se navikao na istu, te pravu cicu više nije htio ni pod razno, što je za mene značilo sate i sate uz TV i izdajalicu, u razna doba dana i noći, kao i odbijanje od sise ( u mom slučaju to se ne može tako nazvati, al boljeg naziva nemam) par mjeseci prije nego što sam htjela.
Za to krivim sebe što se na vrijeme nisam informirala o potrebi izdajanja, ali i rodilište koje je me nije upozorilo i koje mi je donosilo sito djete.

To bi bilo moje iskustvo s rodilištem koje prakticira odvajanje. Mane su mu uočljive i velike, pa zašto onda imam zamjerke rodilištu koje bi mi omogućilo da uz svoju bebu budem 24 sata?

Na žalost, ne poznajem niti jednu ženu koja je bila u takvom rodilištu. Zaista ne znam kako to izgleda, a moje mišljenje je stvoreno samo na temelju utiska koji je na mene ostavila rečenica "24 sata zajedno".
Velika je mogućnost da sam u krivu, ako znate više od mene, molim vas da me prosvijetlite, ali ja to rodilište vidim ovako; Soba u kojoj su jedna, dvije ili više rodilja - nebitno (još dugo nećemo imati mogućnost da jedna rodilja i jedna beba budu u jednoj sobi, osim ako masno platimo) - uz svaki krevet nalazi se i krevetić za bebu; prekrasno i bajno, beba spava - mama se odmara, beba je budna - mama ju hrani, igra se s njom... idila. No, da li ta majka može mirne savjesti otići na WC ili, još gore - na duži period, otuširati se naprimjer?
Sad se vraćam na svoje zadnje sate u rodilištu.
Rano u jutro donjeli su mi Elrohira, dobio je otpusno pismo i više ga nisu uzimali nazad.
To je jutro sestra primijetila da s mojim grudima nešto nije u redu - da su mliječni kanalići zaštopani, a rješavanje tog problema mučan je postupak - masirala mi je grudi i ručno izdajala, bol ravna užasnoj zubobolji ako ne i samom porodu. Izdajala me je tek desetak minuta, a meni se činila kao cijela vječnost. Gadno sam se oznojila i, zapravo prvi put u svom životu, smrdila sama sebi.
Imala sam veliku potrebu otuširati se, da ne pričam da mi je bilo i sila na wc - nuždu i broj 1 i broj 2 - ali nikako nisam mogla Elrohira ostaviti na čuvanje svojim cimericama.
Divne i krasne žene, da, ali tri dana u rodilištu nikako nisu dovoljna da nekoga upoznaš. U mrkloj noći ušla bih u njihov auto, no svoje im dijete nisam mogla povjeriti na čuvanje.
Eto, toga se ja bojim kod rodilišta u kojem bih cijelo vrijeme bila sa svojom bebom.

Podržala sam akciju.
To što nisam mogla na WC svakako mi je manja mana od onih koje ima rodilište u kojem sam bila. Da, nakon poroda želim sa svojim djetetom biti što je više moguće, no svakako se nadam da će mi pružiti priliku da ga imam kome ostaviti na čuvanje kad "priroda pozove".


Otkako sam otvorila ovaj blog, zanimanje za stari je splasnulo.
Na starom blogu tu i tamo napišem nešto, no kako mi u pravilu služi kao paravan, broj posjeta njemu mi i nije tako bitan.
No, danas sam tamo objavila vijest, problem zapravo, u rješavanju kojeg bi mi dobro došla i vaša pomoć.
Stoga, molim vas da tamo pročitate najnoviji post, a informaciju, također vas molim, proslijedite moguće zainteresiranim prijateljima ili rodbini.
Hvala
LINK

- 10:56 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>


--------------------oOo--------------------